„Naše nasilje i vaše nasilje“, komentar na predstavu Olivera Frljića

„Naše nasilje i vaše nasilje“, komentar na predstavu Olivera Frljića

„Naše nasilje i vaše nasilje“, komentar na predstavu Olivera Frljića, održanu na Marulićevim danima, u ponedjeljak 24. Travnja, 2017. U HNK Split

Kažu da nije poželjno ni pristojno govoriti o filmu koji nisi gledao, pjesmi koju nisi poslušao te knjizi koju nisi pročitao. Ipak, ovih dana je u mojem Splitu, njegovu kazalištu, održana predstava „Naše i vaše nasilje“, redatelja O. Frljića koji već duže vrijeme s tim djelom vrijeđa razum i osjećaje stanovnika lijepe naše, rugajući se njihovim svetinjama na najgori mogući način, a pravdajući se pritom floskulama o slobodi govora ili umjetničkoj slobodi. Ja bih se na ovu predstavu volio osvrnuti s aspekta mlade muške osobe kojoj nije jasno kako glumica koja u toj predstavi glumi, može pristati na obešćašćenje tako da u jednoj opskurnoj sceni iz vlastite stidnice izvlači zastavu zemlje u kojoj se ta predstava odigrava; gdje su sada udruge i bukači o ravnopravnosti spolova te feministkinje opće prakse?

Ova diletantska predstava jednoga ostrašćenog i ideološki obojanog amatera koji u svima koji se s njim ne slažu vidi fašiste (ovo je glavna odlika i svih iz njegove ideološke bratije) nije zaslužila biti uvrštenom na manifestaciju koja nosi ime oca Hrvatske književnosti, Marka Marulića. U njoj se na najgrublji mogući način poigrava i subjektivno napada jedan narod, njegova tradicija i kultura te ih se dovodi u kontekst današnjih geopolitičkih igara s masovnom emigracijom stanovništva iz zemalja pogođenih ratom na bliskom istoku u europske zemlje.

Redatelj Frljić je odabrao ovu predstavu izvesti i u Poljskoj, još jednoj većinski katoličkoj zemlji čija se vlast protivi nekontroliranom priljevu tzv. Izbjeglica, ali je tamo bio suočen s ogorčenim protestima jedne samosvjesne nacije koja se ne da izrugivati sa svojim svetinjama te je dobio izgon iz njihovih kulturnih institucija. Ne trebam ni napominjati da je i sve njih prozvao netolerantnom fašističkom ruljom, on slobodouman i tolerantan kakav jest. U mojoj Hrvatskoj je situacija drugačija, porezni obveznici plaćaju  protuhrvatske bogohulne pamflete koje niti ne skrivaju prijezir prema zemlji i narodu u kojem njihovi autori žive.

Dijete sam hrvatskog branitelja i s gnušanjem utvrđujem da  se moj otac nije borio i ostavio svoju mladost i zdravlje da bih ja danas morao u svojem Splitu gledati i šutke trpjeti kako netko kome je ova zemlja dala utočište i krov nad glavom, vrijeđa i omalovažava na najgori mogući način sve žrtve koje su pale za nju.

Trebali bi se sramiti svi odgovorni u ministarstvu kulture i kazalištu u Splitu, sva ta odnarođena elita koja je miljama daleko udaljena od „malih“, običnih ljudi i njihove svakodnevice što je dopustila jednom neodgojenom divljaku da nas sve ovako primitivno i prostački vrijeđa.

Oprosti im Bože iako vrlo dobro znaju što čine!

autor: Vlado Vanjaka, rodom je iz Kaštela, apsolvent je pri Filozofsko – teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu

Nema komentara

Komentiraj